Moderna kuhinja je način kuhanja u kojem kuhar zna zašto nešto radi, a ne samo kako. Oslanja se na točnu temperaturu, na znanje o tome što se s namirnicom događa dok je kuhamo te na uređaje i sastojke koje je donedavno koristila samo prehrambena industrija. Klasiku ne odbacuje. Klasična pravila i dalje su temelj, samo ih moderni kuhar ne shvaća kao zabranu.
Klasična francuska kuhinja
Da bi se razumjelo što je u kuhinji novo, treba znati od čega se krenulo. Marie-Antoine Carême (1784.–1833.) smatra se utemeljiteljem francuske gastronomije. Kuhao je za Talleyranda, za britanskog princa regenta, ruskog cara Aleksandra I. i za baruna Rothschilda, a svoje znanje zapisao je u nizu knjiga o kuhinji i slastičarstvu.
Auguste Escoffier izdao je 1903. knjigu Le guide culinaire, s više od 5.000 recepata, koja se i danas koristi u kuharskim školama. Escoffieru se pripisuje i podjela kuhinje u brigadu, o čemu sam pisao u članku Kako postati šef kuhinje: put od commisa do chef de cuisine. Na tim temeljima visoka kuhinja radila je desetljećima, s teškim umacima, strogim redom jela i pravilima koja se nisu dirala.
Nouvelle cuisine
Prvi veliki zaokret dogodio se u Francuskoj 1960-ih i 1970-ih. Kritičar Henri Gault, zajedno s Christianom Millauom, nazvao je nouvelle cuisine (nova kuhinja) kuhanje Paula Bocusea, Alaina Chapela, braće Jeana i Pierrea Troisgrosa, Michela Guérarda, Rogera Vergéa i Raymonda Olivera. Mnogi od njih učili su kod Fernanda Pointa.
Jela su postala lakša, vrijeme kuhanja znatno kraće, a teške umake poput espagnole i bešamela zamijenili su svježe začinsko bilje, dobar maslac, limunov sok i ocat. Gault je pravila nove kuhinje sažeo u deset zapovijedi: ne prekuhavaj, koristi svježe i kvalitetne namirnice, olakšaj jelovnik, izbaci teške umake, budi inventivan. Jedna od zapovijedi kaže i da kuhar treba potražiti što mu nove tehnike mogu donijeti. To je zapravo bila najava onoga što je došlo poslije.
Kuhanje u vrećici: sous vide
Godine 1974. kuhar Georges Pralus, koji je radio u restoranu Troisgros u Roanneu, tražio je bolji način pripreme foie grasa, jer se kod klasičnog kuhanja jako smanjivao. Zatvorio ga je u plastičnu vrećicu i kuhao na niskoj temperaturi. Foie gras je zadržao izgled, nije izgubio previše masnoće i imao je bolju teksturu. Tako je nastao sous vide, kuhanje namirnice zatvorene u vrećicu u vodenoj kupelji.
Drugi važan čovjek bio je znanstvenik Bruno Goussault, koji je za različite namirnice razradio vremena i temperature kuhanja. Prvi kuhari koji su kuhali sous vide koristili su laboratorijske termocirkulatore, uređaje koji vodu drže na zadanoj temperaturi. Danas su ti uređaji dostupni i manjim kuhinjama, a temperatura se može vrlo precizno kontrolirati. Sous vide ću detaljno obraditi u posebnom članku.

Znanost ulazi u kuhinju
Fizičar Nicholas Kurti održao je 1969. predavanje „Fizičar u kuhinji” i u njemu rekao da ne znamo što se događa unutar naših suflea. Kuhari su stoljećima znali što učiniti, ali rijetko zašto to djeluje.
Godine 1984. Harold McGee izdao je On Food and Cooking, knjigu koja znanstveno objašnjava pripremu hrane. Heston Blumenthal za nju je rekao da je to knjiga koja je najviše utjecala na njegovo kuhanje. Kurti i francuski kemičar Hervé This 1988. smislili su izraz „molekularna i fizikalna gastronomija”, a pod tim su se imenom od 1992. održavale radionice u Ericeu u Italiji, koje je suvodio i McGee.
Kuhari koje se najčešće povezuje s tim izrazom nisu ga prihvatili. Ferran Adrià, Heston Blumenthal, Thomas Keller i Harold McGee u zajedničkom otvorenom pismu 2006. nisu govorili o molekularnoj kuhinji, nego o novom pristupu kuhanju. Zato i ja radije kažem moderna kuhinja.
elBulli i The Fat Duck
Najveći utjecaj imao je španjolski kuhar Ferran Adrià. U restoran elBulli, iznad uvale Cala Montjoi na Costa Bravi kod Rosesa u Kataloniji, došao je 1984., a od 1987. sam je vodio kuhinju. Restoran je imao tri Michelinove zvjezdice, a britanski časopis Restaurant pet ga je puta proglasio najboljim restoranom na svijetu, 2002. te od 2006. do 2009. Radio je samo dio godine i primao oko 8.000 gostiju po sezoni, a zahtjeva za rezervaciju bilo je više od dva milijuna. Zatvoren je 30. srpnja 2011. i pretvoren u zakladu elBulli Foundation, centar za kulinarsku kreativnost.
Kroz kuhinju elBullija prošli su mnogi kuhari koji su poslije postali poznati. Jedan od njih je René Redzepi, o kojem sam također pisao u članku Kako postati šef kuhinje.
U Engleskoj je Heston Blumenthal 1995. otvorio The Fat Duck u selu Bray zapadno od Londona. Restoran je 2004. dobio treću Michelinovu zvjezdicu, kao treći restoran u Velikoj Britaniji, a 2005. proglašen je najboljim restoranom na svijetu. Uz restoran ima laboratorij u kojem Blumenthal i njegova ekipa razvijaju nova jela. Poznati su po kaši od puževa, sladoledu od jaja i slanine koji se radi s tekućim dušikom i jelu Zvuk mora, koje se poslužuje uz zvučni zapis.
Što je moderna kuhinja donijela
Većina novih alata nije izmišljena za restorane. Razvili su ih znanost i prehrambena industrija, a kuhari su ih preuzeli i počeli koristiti na svoj način. Danas se u modernoj kuhinji koriste:
- termocirkulator za sous vide, za kuhanje na točnoj temperaturi,
- sifon za pjene, o kojem sam pisao u članku Espuma: što je i kako se radi u sifonu,
- tekući dušik za brzo smrzavanje,
- sušilica i centrifuga,
- hidrokoloidi, kao što su škrob, želatina, pektin i prirodne gume, za zgušnjavanje i želiranje,
- lecitin kao emulgator,
- sferifikacija, kojom se dobivaju kuglice nalik kavijaru,
- maltodekstrin, koji masnu tekućinu može pretvoriti u prah.

Što to znači za kuhara
Moderna kuhinja nije skup trikova. Uređaj sam po sebi ne čini jelo boljim ako kuhar ne zna što se događa s mesom na određenoj temperaturi ili zašto se umak razdvojio. Ista pravila vrijede kao i prije: točno izvagane namirnice, čist rad i jelo koje ima okus. Nova je samo preciznost i spremnost da se pitamo zašto.
Moj savjet mladim kuharima je da prvo dobro nauče klasiku: temeljce, umake, rezove i normative. Na tome se moderna tehnika gradi, a ne obrnuto. U sljedećim objavama obradit ću pojedine tehnike, od sous videa do gelova i emulzija.
Izvori: Wikipedia, članci Le guide culinaire, Nouvelle cuisine, The Ten Commandments of Nouvelle Cuisine, Sous vide, Molecular gastronomy, On Food and Cooking, ElBulli i The Fat Duck; Encyclopaedia Britannica, Marie-Antoine Carême; Great British Chefs, Sous vide: a history.
Pročitajte i:
- Espuma: što je i kako se radi u sifonu
- Kako postati šef kuhinje: put od commisa do chef de cuisine
- Kuharska terminologija: francuski izrazi u profesionalnoj kuhinji
- Sauce espagnole (tamni španjolski umak)
16.11.2026 by Stjepan Hornung


