Corona virus.. peć u kojoj se kalio naš karakter

Noć je vrijeme kada je u osami moguće pronaći inspiraciju za mnogo toga. Upravo smo izašli iz najdužeg godišnjeg odmora u ovom ubrzanom vremenu koje nam je oduzelo moć da uređujemo život na način kako su to radili naši roditelji. Vrijeme kada su naši roditelji bili doma već u 15.00 sati. Vrijeme kada su sa nama provodili vikende. Vrijeme kada se okupljala šira obitelj i prijatelji. Stoga bojim se da smo to nepovratno izgubili..

Naravno, želim sve vas da pitam.. da li smo naučili nešto vrijedno, nešto što se kod naših roditelja podrazumjevalo i da je moguće imati vremena za sve bitne stvari u životu..

Corona virus nas je zatvorio u naše domove i omogućio nam da živimo jednu zaboravljenu vrijednost, da razmišljamo. Jedina radnja za koju ne možemo naći zamjenu, umjesto nas niko ne može razmišljati. Prva blagodat proizašla iz iznuđenog godišnjeg odmora..

A kada smo ponovo imali vremena da razmišljamo otvorio se bunar divnih stvari. Zajednički obiteljski ručkovi, mirisi zaboravljenih recepata naših baka. Znam našli ste ih u nekom istrošenom rokovniku. Mogli ste zažmiriti i sjetite se sa kakvom ljubavlju vam je spremala štrukle.. to jednostavno, fascinantno kulinarsko djelo. Mogli ste se sjetiti njenog pogleda, mogli ste se sjetiti svjetlosti u njenim očima..ono. Kada vidi kako uživate u svakom zalogaju naše bake, majke naših majki. Živjele su za te dane obiteljskih okupljanja.. iz takvog ozračja nastajala su duhovna zdrava djeca. Eto još jedne blagodeti tog iznuđenog godišnjeg odmora.. jeste li je koristili?

Slavonci naši dragi, je li bilo čobanca. Dragi istrijani da li se uživalo u fužima sa tartufima, a vi zagorci, neka purica sa mlincima. Tako je i čuveni gastro-kritičar Anthony Bouardain bio oduševljen Skradinskim rižotom. Kada zažmirite u vremenu kojeg ste imali na pretek, mogli ste hraniti um divnim stvarima iz djetinjstva. Kupati se u moru najdivnijih uspomena.. to je eliksir zdravlja u užurbanosti kojom smo bili tako nemilosrdno izloženi. Srce se čuva prisjećanjem na najljepše trenutke naše mladosti.

Mnogo je blagodeti donjela ta pošast ako ste je htjeli tako doživjeti, na žalost moram priznat utjecala je negativno na naše poslove. Poremetila čitavu jednu industriju kojoj i sami pripadamo, bacila nas na koljena kao grogiranog boksača.

Sada se podižemo, ali teturamo.. udarac je bio jak. Proizveo je štetu čije posljedice ne možemo sagledati do kraja.. strah nas je paralizirao. Korakom tek prohodalog djeteta, nesigurno, vraćamo se ugostteljskim objektima, a nikada nam nije trebala veća podrška-posjeta, od ove koju možete učiniti sada. Treba nam vaša pomoć da zadržimo radna mjesta, po koja kavica sa prijateljima koje dugo niste vidjeli, neki mali trač sa prijateljicom uz slasticu i čašu svježe cjeđenog soka. Posjetite domaće slastičarne ,restorane, sada ste nam potrebni kao svjež zrak.. pamtit ćemo..

Vratit ćemo, dočekat ćemo vas sa osmjehom. Potpuno svjesni da je i vaša osobna egzistencija doživjela najveći mogući udar.

Da li je kriv samo taj nesretni virus? Potpuno je nebitno da li je izmišljen ili je stvaran.. saznat ćemo istinu, ali ono što moramo znati odmah je: “Imamo li empatiju prema onima kojima je teže nego nama, hoćemo li pokazati milosrdno lice i zajedno prevladati strah od gubitka posla, od neizvjesne sutrašnjice, hoće li poslodavci i radnici konačno biti jedno. Hoće li uspjeti proizvesti sinergiju koja će pokrenuti uspavane državne institucije koje su postale same sebi svrha.. hoće li“?

Molim se i vjerujem, da će ova nametnuta nesreća pozvati ono najbolje u nama.. teška vremena ne traju zauvjek, hrabri će ih ljudi prevladati..

Hajde da zajedno stavimo točku na tu priču. Hajde da zavrnemo rukave, naoružamo se vjerom. Namjestimo najbolji osmjeh koji imamo, prostremo tepih ljubavi pred sve što budemo radili. Pomolimo se i proizvedemo najveće čudo koje je svjet vidio. Pobjedimo sve crne prognoze i vratimo naš život i posao koji su nam pokušali ukrasti..

Neka brige preuzme vaseljena, jer mi smo dovoljno brinuli do sada..

Dogovorili smo se da smo mi sada pleme u čijem centru njegujemo ljubav i gradimo povjerenje

Budimo ustrajni i vjerujmo u bolje sutra, ne mogu smisliti ništa bolje za kraj naše druge priče

To teško životno iskustvo, neka bude peć u kojoj se kalio naš karakter pobjednika.. adio.. i volim vas

Vaš Zahir

31.5.2020 by Zahir